Švedska iz vlastitog iskustva Bosni i Hercegovini može ponuditi relevantna saznanja o načinu postizanja bolje funkcionalnosti i održivosti u upravljanju otpadnim vodama, o udruživanju znanja i tehničke podrške, jačanju međuopštinske saradnje i prilagođavanju usluga veličini i potrebama različitih aglomeracija.
U nastojanjima da ispuni zahtjeve iz Direktive o prečišćavanju komunalnih otpadnih voda EU, Bosna i Hercegovina se suočava sa ozbiljnim problemima, među kojima su potrebe za investicijama čija se vrijednost procjenjuje na 3,5 milijarde eura, što je oko 15% BDP-a od 2024. godine. Uz to je u cijeloj zemlji trenutno u funkciji samo 20 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda od kojih mnoga rade ispod kapaciteta i uz ograničeno održavanje i neadekvatno zbrinjavanje mulja.
Sama izgradnja kanalizacione infrastrukture neće osigurati usklađenost. Dugotrajna održivost zavisi od funkcionalnosti organizacije, finansiranja i pružanja usluga u svim jedinicama uprave.
Švedske sektorske organizacije poput Svenskt Vatten i sektorske platforme znanja kao što je Avloppsguiden imaju veoma važnu ulogu u jačanju kompetencija, usklađivanju standarda i pružanju podrške radu javnih kao i individualnih i drugih odgovarajućih sistema. Usvajanjem sličnog modela, organizacije i udruženja u BiH mogle bi doprinijeti jačanju iscjepkanog institucionalnog okvira.
Međuopštinska i međukantonalna saradnja može značajno poboljšati ekonomičnost, doprinijeti jačanju kapaciteta i stručnosti u oblasti odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda. Jačanje ove saradnje može biti prvi praktičan korak u okolnostima trenutne političke situacije.
Razvoj centralizovanih i decentralizovanih kanalizacionih sistema prilagođenih uslovima u gradskim, prigradskim i ruralnim aglomeracijama jača uticaj i otpornost investicija. U ovom smislu je važno i prepoznavanje uloge individualnih i drugih odgovarajućih sistema i uspostavljanje jasnih standarda i nadzora za ove sisteme.
Budući da u Bosni i Hercegovini veći dio infrastrukture za otpadne vode još nije ni izgrađen, ovo je jedinstvena prilika za zemlju da ubrzanim razvojem zaobiđe standardna centralizovana rješenja i od početka integriše principe cirkularnosti i povrata resursa, odnosno povrat vode, hranjivih materija i energije uz istovremeno svođenje ekoloških i finansijskih troškova na najmanju moguću mjeru.
